Počeci razvoja bežične računalne mreže na području Međimurja.

Kako je nastala mreža MW?

Ljudska mašta povezana sa entuzijazmom i mrvicom poznavanja tehnike često čovjeka može odvesti u vode koje drugima, možda prizemnijima djeluju djeluju krajnje neshvatljivim, a Vas će kao individuu ili proglasiti ili ludim ili će Vam reći da ste jednostavno ispred svojeg vremena.
No, ipak, neki shvaćaju da je cijena ljudskog straha od nepoznatog prevelika da bi smo ga prihvatili zdravo za gotovo. Zašto Vam to pričam? Čemu ovakav uvod? Možda zato jer sam zamoljen da napišem nešto na temu nastanka MW-a? Ili jednostavno zato što se svakim novim unaprijeđenjem „postrojenja“ MW-a sjetim onih dana kad su moje ideje o bežičnoj mreži u ljudima nailazile na nerazumijevanje i otpor.

Ne tako davno, prije par godina, gledajući kako radi pocket radio i slični oblici digitalne bežične komunikacije, u glavi sam gradio uređaj koji će TX sa „obične“ mrežne kartice baciti u eter, naravno, postojao bi i prijemnik koji bi taj signal opet pretvarao u RX. Stvar bi naravno, hodala, no uz mnoge nedostatke i prilično visoku cijenu. I taman dok smo prijatelj i ja (na MW-u znan kao Dolby) kovali planove o međusobnom bežičnom povezivanju, počela je proizvodnja prvih 802.11b mrežnih kartica. Ne moram pričati kako sam bio zadovoljan tim saznanjem. Već tada sam sanjao o wireless mreži u Čakovcu. No, kome god bih pričao o tome, proglasio bi me ludim. Kao, to nikad neće raditi, preskupo, neisplativo, itd.

I dok sam lagano gubio nadu da ću u sredini u kojoj živim i radim naći istomišljenike, u Zagrebu je počeo sa radom ZGWireless. Moje su nade ponovno živnule, te sam u listopadu 2002. posjetio INFO iz samo jednog jedinog razloga – da vidim taj ZGWireless. Došao ja tako na štand ZG Wirelessa, a kad tamo čudo neviđeno – kolega s kojim sa proveo dva tamna mjeseca na Borongaju gdje smo zajedno služili vojni rok. I tako, vidio sam što me zanimalo, pokupio par prospekta, cjenika, te se sretan vratio kući. Nedugo nakon toga, primio sam mail od Zdravka Gombara koji mi je predstavio svoju ideju o osnivanju bežićne mreže u Čakovcu te me pozvao da mu se pridružim. Sa veseljem sam se odazvao pozivu, te smo s teškom mukom organizirali sastanak u prostorijama moje kuće na kojem je prisustvovalo petnaestak zainteresiranih budućih MW-ovaca. Naravno, broj ljudi koji se naknadno javio Zdravku se prepolovio, no to ga nije spriječilo da skupi lovu i hrabrost te krene u akciju. Bez pitanja sam dao lovu za karticu i „članarinu“ te čekao na svoju karticu. Čekao sam je dva tjedna, koliko je u ono vrijeme trebalo, budući da je to još uvijek bila sasvim nepoznata roba. Taj sam dan bio valjda najsretnije „dijete“ na svijetu. Postao sam ponosni vlasnik WiFi kartice, sa kojom još uvijek nisam mogao ama baš ništa. Tjedan dana nakon toga postavljen je AP na mojem krovu gdje su počeli prvi ozbiljniji pokusi. Prve omnice (made by Zdravko), prva yagica, prvi quad... Prva „long range“ veza na 200m.... Velim long range, jer za nas je to bio uspjeh. Budući da su dva buduća člana živjela u neboderu, a visina nam je očajno trebala, AP je u veljači 2003. premješten na neboder, gdje je zaživio punim plučima. Prva veza koja je ostvarena bila je na 1,5km. Odmah sam odjurio kući, bacio yagicu na krov, te je okrenio prema 1,5 km udaljenom neboderu... Tu se noć igrao Duke3D do ranih jutarnjih sati :-)
Mnogo se toga promijenilo od tada do danas. No, eto, danas smo tu gdje jesmo. Više nas nitko ne smarta ludim, naprotiv. Ljudi nas vuku za rukav i pitaju kako i na koji način da se spoje, pa što im sve treba, koliko to košta...

Na mreži je svaki dan aktivno pedesetak ljudi, kroz APe dnevno prođu gigabajti podataka, ne postoji vrijeme kada je IRC prazan.
Svaki se dan izmišlja nešto novo, ulazimo u nove projekte, širimo mrežu, proširujemo postojeće kapacitete. Zato se nemojte čuditi kada vidite čovjekolike majmune kako veselo skaću po krovovima i postavljaju neke čudne, do sad neviđene SAT antene, ili kako viću neke postotke, pa upotrebljavaju termine poput azimut, elevacija, SNR.... Znat ćete da u MW zajednicu ulazi novi član, kojeg tek čekaju nepoznate čari WiFi-a.

Svaki je član mali dio ove velike zajednice, svaki je šaraf važan u ma kako velikom postrojenju. Za uspjeh MW-a zaslužni su upravo članovi koji su svojim entuzijazmom pridonijeli tehničkim napretku, a u želji da svoja saznanja o WiFi-u podijele sa kolegama zarazili ljude u svojoj sredini, te na taj način pridonijeli proširenju članstva.
Stoga se ovim putem zahvaljujem svim tim ljudima, što su na neki način ostvarili moj san i san svakog koji se nadao da će na našim prostorima zaživjeti jedna ovakva mreža. Također se u ime MW-a zahvaljujem sponzorima na nesebičnoj pomoći u nabavci opreme i raznoraznih rekvizita potrebnih za proširenje naših kapaciteta.

Par fotki iz starih dana:

Na kraju, mogu samo citirati Patricka Stewarda u ulozi kapetana zvjezdanog broda Enterprise: „To boldly go where no man has gone before“, ili u prijevodu: „Ići tamo gdje još nije kročila ljudska patika“ :-)
by Tomislav Marić (Tomy)

Tko / što smo danas?

Međimurje Wireless je neprofitna udruga građana koji su svoje zajedničke interese pronašli u međusobnom bežičnom povezivanju informatičke opreme, bilo da ih interesi vežu uz samo razvijanje mreže ili čisto korištenje postojeće infrastrukture.
MW trenutno broji oko 400 korisnika, šarolike dobi, vjersko-političkih uvjerenja, životnih filozofija, te različitih pogleda na svijet, no zajedno činimo zajednicu gdje timski rad i entuzijazam ne poznaje granice. Sa tehničke strane gledano, činimo računalnu mrežu koju svatko od nas koristi za zadovoljavanje vlastitih interesa, do granica koje su uvjetovane isključivo pravilima lijepog ponašanja, te dok naše djelovanje na mreži ne ugrožava druge korisnike.
Tako su jedni skloni komunikaciji, bilo dali se radi o prijenosu tekstualnih poruka (IRC) ili voice i video, drugi se igraju, treći dijele i prenose podatke.... Uglavnom, sve što god dozvoljava digitalni prijenos podataka.

Ljudska infrastruktura

Ljudska infrastruktura unutar udruge zamišljena je na način da ni jedan od vodećih ljudi nema punopravnu moć, sve se odluke donose na demokratskim načelima, dogovorima, prijedlozima i na kraju, kompromisima.
Upravni odbor je sastavljen od po najmanje jednog predstavnika iz mjesta na kojem MW djeluje, a da ima više od dva korisnika.

Udruga MWireless na dan 15. srpnja 2009. broji 551 aktivan članova. Broj članova je u stalnom rastu.

Predsjednik:
        Bojan Žbulj (Dolby)

Tajnik:
        Roko Rameša (Rocco)

Članovi Upravnog odbora:
        Barbarić Marko (Santa)
        Marić Tomislav (Tomy)
        Muha Damir (fire)
        Novak Franjo (fish)
        Podvezanec Dragan (dragec)
        Posavec Dario (papi)
        Posavec Franjo (Franz)
        Sabol Deni (Danny)
        Sabolek Josip (joskan)
        Škvorc Kruno (Kruno)
        Špicar Dragan (Dragan)
        Špicar Nikola (harry)
        Vadlja Damir (unit)
        Vadlja Filip (kuki)

Administratori:
    Nikola Špicar (Harry)
    Damir Muha (Fire)
    Deni Sabol (Danny)
    Marko Barbarić (Santa)
    Josip Sabolek (Joskan)
    Damir Vadlja (Unit)
    Dragan Podvezanec (Dragec)
    Filip Vadlja (kuki)
    Tomislav Marić (Tomy)
    Bojan Žbulj (Dolby)